Knjiga poezije „Sve je stvar fotografije avokada“ Ajle Qouje višestruko je zanimljivo i autentično pjesničko ostvarenje, koje svojim poetskim senzibilitetom nadilazi okvire očekivanog i običnog. Moglo bi se reći da pjesnikinja u svom jezičkom izrazu traga za oneobičavanjima koji njenoj poeziji daju izglobljene strukture, tvoreći tako autonoman glas iz kojeg se mogu naslutiti svi vrludavi putevi i staze savremenosti. Pritome u njen registar ulazi šarenolik svijet kroz koji se provlače nanosi od mikrobioloških organizama do korova i bilja, otuda na svim nivoima ove knjige funkcioniše i iznimno je prisutna zaigranost bića koje traži neku sigurnu molekulu za sebe. To ne znači da je posrijedi poezija koja nastoji nekim meditativnim prenebjegavanjima zanemariti stvarnost, već naprotiv, posrijedi je snažan pjesnički odgovor, spuštanje niz tobogane premnogosti i prezasićenosti svijeta, kako bi se oslobodilo svih onih sputavajućih viškova i pokušalo doći u prostor slobode. Onog mjesta gdje se može čisto udahnuti i smisleno izraziti. Da bi se do toga došlo, nužno je sve poznato pokušati izvrnuti naopačke, propitujući sve mogućnosti da se jezik koristi kao suštastveni prostor preporoda cijele vaseljene, kako bi se sve oko nas deautomatiziralo i iznova imenovalo i označilo. „Sve je stvar fotografije avodaka“, na koncu, sadrži u svojoj suštinskoj liniji koncepcijski mišljenu i zaokruženu pjesničku viziju, koja čitaocu daje cijeli kaleidoskop neočekivanih skokova i obrata. Đorđe Krajišnik